31. siječnja 2010., Beč, 17.30h

Suci: Bernd Methe, Reiner Methe (oba Njemačka)

FINALE EUROPSKOG PRVENSTVA

HRVATSKA 21-25 FRANCUSKA

HRVATSKA: Alilović, Balić, Vuković, Štrlek, Zrnić, Vori, Buntić, Čupić, Duvnjak, Kopljar, Gojun, Lacković, Mataija, Valčić, Musa, Čarapina

FRANCUSKA: Omeyer, Narcisse, Sorhaindo, Guigou, Abalo, Karabatić, Bosquet, Fernandez, Detrez, Dinart, Gille, Joli, Junillon, Karaboue, Ostertag

STRIJELCI
HRVATSKA: Vori (2), Balić (4), Zrnić (7), Štrlek (2), Kopljar, Vuković (2), Duvnjak (3)

Francuska: Sorhaindo (3), Guigou (3), Bosquet (2), Karabatić (6), Fernandez (2), Narcisse (3), Abalo (4), Joli, Gille

ISKLJUČENJA
HRVATSKA: Vori (2min), Buntić (4), Mataija (crveni karton)

Francuska: Karabatić (4min), Narcisse (2)

OBRANE:
HRVATSKA: Alilović (13)

Francuska: Omeyer (12)

Obrane su definitivno bile jači dio obiju momčadi u prvom poluvremenu. Silne emocije zbog važnosti utakmice i odlične podrške s tribina igrači su puno bolje uspijevali kanalizirati u obliku čvrste obrane, nego kreativnosti u napadu.

Hrvatskoj je u napadu malo toga polazilo za rukom, za što Lino Červar uglavnom nije imao strpljenja, pa je rotirao puno više nego u susretu s Danskom. Kopljar je svoje povjerenje brzo potrošio, a kako puno bolje nije išlo ni ostatku vanjske linije, Lino je izredao gotovo sve igrače, ostao je u trenirci tek Blaženko Lacković.

Obrana je, stoga, morala iznijeti veći dio tereta, te je to odradila odlično, limitiravši Poljake na mali broj kvalitetnih udaraca. Bielecki je u 12. minuti zabio za 5:3, nakon toga smo u 18 minuta primili samo pet golova. Aliloviću su u statistici stajale samo četiri obrane, no Mirko nije ni imao puno toga za braniti.

Iako se igralo vrlo čvrsto, prvo isključenje vidjeli smo tek u 20. minuti, pri zaostatku Hrvatske 6:7, no nismo to iskoristili da se vratimo u egal. Cijelo vrijeme lovili smo vodstvo Poljaka, nikad veće od dva razlike, ali u tako tijesnoj utakmici i to se činilo mnogo. Ivano Balić zabio je vrlo bitan pogodak s igračem manje za 8:9, a na odmor smo otišli s istim zaostatkom nakon pogodaka Jureckog i Zrnića. Napeto, tijesno, čvrsto, izjednačeno – otprilike onako kako to Hrvatska voli, iako su se i Kauboji sigurno nadali da će u napadu ići malo lakše… A upravo to se dogodilo u drugom dijelu.

Pipu je otvorio - Domagoj Duvnjak. Duletova tri projektila na početku drugog poluvremena pokrenula su Hrvatsku i preokrenula rezultat u našu korist, a ogromne zasluge imao je Mirko Alilović koji je vezao nekoliko vrhunskih obrana, uključujući sedmerac.

Duvnjaku su se pridružili Balić, Zrnić i Čupić, a Poljaci nisu imali gotovo nikakav odgovor na promjene hrvatske obrane (6-0, 5-1, pa i malo 3-2-1), s Vorijem naprijed. Šteta što je u tom sjajnom periodu (poveli 15:12) Štrlek napravio dvije pogreške (promašio kontru pa napravio probijanje), jer je Hrvatska mogla pobjeći i na malo više razlike s obzirom da su Poljaci izgledali izgubljeno.

Wenta se taman pripremao pozvati time-out kada su Poljaci iz sedmerca prekinuli sušu i vratili život u svoje navijače.

Sredinom poluvremena Hrvatska je ostala bez Vedrana Zrnića koji je u jednom skoku zaradio ozljedu koljena – Čupić je realizirani sedmerac proslavio upirući prstom u svog suigrača s desnog krila.

U utakmici punoj tenzija, Hrvatska je uspješno držala 2-3 razlike do same završnice. Vrijedi izdvojiti prvi pogodak Vedrana Mataije na ovom Prvenstvu, za 19:16 iz kontre, a plus tri nam je vratio i Čupić iz novog sedmerca.

Poljaci su se preko Jureckog uporno vraćali na -2, ali i Hrvatska je bila jednako uporna, štoviše – još upornija! Duvnjak je zabio za 21:18, a onda Čupić za velikih +4 pet i pol minuta prije kraja! Finale i novu veliku medalju smo mogli namirisati i s novinarske lože, a kamoli igrači na terenu…

Samu završnicu uspjeli smo malo zakomplicirati, Szmal je skinuo nekoliko zicera, Wyszomirski i sedmerac Čupiću, a kada je Vori zaradio isključenje minutu i pol prije kraja na 23:20 izgledalo je malo neugodnije.

Sve nade Poljaka ipak je pokopao Drago Vuković krasnim pogotkom za konačnih 24:21! Moglo je početi veliko slavlje hrvatskih igrača i navijača!

No, koliko god sada lijepo bilo, vremena za previše slavlja nema. Već u nedjelju u finalu nas čeka Francuska, a ova hrvatska reprezentacija napravila je već dovoljno ugodnih iznenađenja da ne sumnjamo kako može na koljena baciti i nepobjedivu Francuska.

Uostalom, nepobjediva je i – Hrvatska!

U dvoboju do sada neporaženih momčadi bilo je teško očekivati da jedna od reprezentacija može stvoriti neku veliku prednost ili utakmicu riješiti već u prvom dijelu, pa smo tako i gledali prilično izjednačeni prvi dio. Međutim, napetost i neizvjesnost izostali su u nastavku, Francuska je pregazila svog protivnika iz olimpijskog finala i s lakoćom osigurala novo veliko finale.

Krenulo se, jasno, vrlo čvrsto s obje strane, prvi pogodak vidjeli smo tek u petoj minuti (Sigurdsson), ali usprkos solidnim vratarima i vrlo agresivnim obranama, do poluvremena su dvije momčadi dogurale do 30 golova. I jedni i drugi to mogu zahvaliti dvojici junaka, jednom očekivanom (Karabatiću) i jednom iznenađujućem (Palmarssonu).

Francuska je prvi bijeg pokušala izvesti sredinom poluvremena – nakon ulaska Narcissea u igru, Tricolori su otišli na 9:6, uz par dobrih obrana Omeyera i nekoliko brzih kontri. Islanđani su napravili nekoliko kadrovskih promjena, neučinkovitog Atlasona zamijenio je Palmarsson i odigrao poluvrijeme karijere.

Lijevi vanjski gotovo je sam vratio Islanđane u egal, donio im i vodstvo od 13:12, ali uzvratio je Onesta vraćanjem Nikole Karabatića u igru. Sjajni Francuz postigao je četiri pogotka u nizu (poluvrijeme je okončao sa savršenih 6/6) za 16:13 Francuza, samo da bi Palmarsson još jednim golom (također šest u poluvremenu) postavio konačnih 16:14 po isteku 30. minute.

Islanđani su mogli biti i zadovoljni takvim rezultatom, ali ne i načinom na koji su ušli u drugo poluvrijeme. Francuska je ubacila u višu brzinu, onu koju imaju olimpijski i svjetski pobjednici, pa su u samo sedam minuta napravili 7:3 i pobjegli Islandu na velikih 23:17.

Nisu pomogle tehničke pogreške u napadu Islanda, kao ni obrane Omeyera, u kontre je letio Guigou koji je postigao četiri pogotka u sedam minuta, a briljirao je Karabatić, bilo kroz šut, bilo kroz asistencije.

Gudmundsson je pokušao spasiti stvari time-outom, ali činilo se da spasa protiv francuskog stroja nema. Razlika se samo produbljivala do one mjere i rezultata koji su Francuzi smatrali dovoljnim i zadovoljavajućim (6-7 razlike), a Islanđani protiv toga nisu mogli ništa.

Posebno impresivan bio je Nikola Karabatić koji do sada na turniru i nije opravdao status (po)najboljeg igrača svijeta, ali Islanđane je uništio, i golovima i asistencijama i prodorima. Francuski srednji vanjski posjeduje nevjerojatnu kombinaciju snage, siline i brzine, inače vrlo čvrsti Islanđani izgledali su potpuno nemoćno.

Karabatić, Guigou i Abalo sjajnom su si igrom zaslužili i odmor, Onesta nije trebao njihove usluge posljednjih 15-ak minuta s obzirom da je dvoboj već sredinom poluvremena bio riješen. Francuzima će to sigurno dobro doći s obzirom da između polufinala i finala nema dana odmora…

Kod pobjednika je Karabatić susret okončao sa savršenih 9 od 9, po šest komada dodali su Guigou i Jolli (sve s linije sedam metara). Pomoglo je dakako i 15 obrana Thierryja Omeyera, kao i slabih 26 posto islandskog vratara Gustavssona. Palmarsson je ostao na šest golova iz prvog dijela, po pet su upisali Atlason, Sigurdsson i Gudjonsson, ali Francuzi su bili neki drugi svijet. 

Hrvatskoj je trebalo nekoliko minuta da dostigne ”radnu temperaturu” što su Danci iskoristili za ranih 1:3, no idućih 20 minuta gledali smo prezentaciju najboljeg rukometa koji smo vidjeli ovih dana u Beču, od strane bilo koje reprezentacije. Na odmor smo otišli s 14:11, iako je Hrvatska prema prikazanom zaslužila i veću prednost.

Kao što to i obično biva u rukometu, dobra igra proizlazi iz dobre obrane i raspoloženog vratara, a Hrvatska je imala oboje. Kao da su se sve kockice posložile, Gojun, Vori, Vuković i ostatak momaka iz obrane ostavili su srce na terenu, jer protiv Danaca se vodio pravi mali rat. A kada je nešto i prošlo pored hrvatskog bloka, Dancima se ukazao fenomenalni Mirko Alilović koji je branio i s krila i s devet metara i s crte i sa sedam metara, završivši poluvrijeme s osam obrana (47 posto!).

Alilović nije bio značajan samo zbog samih obrana već i zbog atmosfere jer hrvatske navijače nije ništa veselilo kao Mirkove obrane, a to je dalo poleta i napadu.

Nakon početnih poteškoća (po prvi puta smo primili i gol igrajući bez vratara s igračem manje), iz zaostatka 4:6 do vodstva od 8:7 doveli su nas Valčić, Balić, Buntić i Duvnjak, što je bio znak Wilbeku da na klupu pozove neraspoloženog Hvidta i da priliku Landinu.

Srećom po Hrvatsku, ni drugi danski vratar nije bio raspoložen, iako zasluge za to uvelike idu na dušu koncentriranom, pažljivom, organiziranom hrvatskom napadu u kojem smo čekali dobre situacije za udarac, gotovo uopće ne srljavši u ishitrene šuteve.

Sjajno je igrao Igor Vori (3/3 u prvih 20 minuta), a najbolji period igre imali smo od 23. do 28. minute kada smo serijom 4:0, uz dva projektila Duvnjaka (i zarađeni sedmerac i isključenje) stigli do velikih 14:9. Dojam su neznatno pokvarili pogoci Hansena i Lindberga, no Hrvatska je definitivno mogla biti zadovoljna odrađenim u prvom dijelu. Trebalo je ”samo” nastaviti istim stilom.

Upravo to su Kauboji i učinili, na čelu s Alilovićem. Balić je načeo Dance u drugom dijelu, s dva važna udarca priključio se odlični Buntić, svoj obol konačno su dala i krila Čupić i Štrlek, pa smo nakon 40 minuta igre imali još uvijek vrlo lijepih 19:14.

No, Aliloviću i Buntiću to nije bilo dovoljno lijepo, Mirko je izluđivao Dance, Wilbeka i njihovih nekoliko stotina navijača, a Buntić je s još dvije bombe ”pozdravio” Hvidtov povratak na gol za 21:15. I natjerao Wilbeka na time-out.

Nažalost, nakon tog odmora prvo je Gojun zaradio isključenje, a odmah zatim i Zrnić zbog nepotrebnog i namjernog igranja nogom. U tom smo periodu primili dva gola i tako vratili Dance u igru, iako je +4 još uvijek bila ugodna prednost.

Uskoro smo, međutim, s Dancima ušli u jednu bržu igru koja njima bolje odgovara, počeli su brzo završavati napade, a u našoj obrani pojavile su se prve pukotine. Serijom 6:2 europski prvaci vratili su se na zaostatak od samo dva gola, pa smo usprkos odličnoj igri u većem dijelu susreta bili prisiljeni odigrati još jednu tijesnu završnic.

U najbolje moguće vrijeme ukazao se - Blaženko Lacković. Svojim prvim golom, iz prvog šuta na ovom natjecanju, Lac je dao malo zraka Hrvatskoj i prednost od tri pogotka, na ulasku u zadnjih pet minuta.

Danci su pokušali, dali su sve od sebe, ali Danci su morali znati da Hrvatska nije – Norveška. Hrvatska je karakterno prejaka momčad, a kada se odigra ovako sa srcem jedan za drugoga, onda se takva prednost ne može ispustiti u posljednjih nekoliko minuta.

Zaista je briljirao Buntić, fenomenalan je bio Ivano Balić, a o Mirku Aliloviću suvišno je i trošiti riječi. Protiv takvih brojnih aduta Hrvatske europski prvaci nisu imali šansu i morali su se oprostiti od svoje krune već u drugom krugu prvenstva.

Bilo je prekrasno gledati Kauboje kako se vesele, teško se zapravo i sjetiti kada smo vidjeli momčad koja je toliko bila bliska i puna emocija na kraju utakmice. I imali su fantastične navijače s kojima su mogli proslaviti veliku pobjedu.

Francuzi bolje otvaraju utakmicu zahvaljujući Omeyeru koji je prvo obranio udarac Poljaka, a zatim i presjekao loptu i zaustavio napad Jureckog. Nakon tri primljena gola Jurecki tek u sedmoj minuti uspijeva prvi put svladati Omeyera za prvi gol Poljske.

I dalje Poljaci imaju problema s francuskom obranom i nikako je ne mogu efikasno probiti. Francuzi odlično blokiraju bekove Poljaka, dok se s druge strane cijela francuska vanjska linija upisuje u listu strijelaca. Omeyer i Szmal sa svojim uspješnim intervencijama bili su glavni krivci za mali broj golova.

U 12. minuti Francuska vodi 6:2 što je natjeralo Bogdana Wentu da zatraži minutu odmora. Poljaci konačno spajaju dva uspješna napada, te golovima Tluczynskog i Jureckog smanjuju na -2. Nastupa serija golova svjetskih prvaka – Guigou tri i Sorhaindo jedan – Francuzi vode 10:4.

Pred kraj poluvremena Onesta ubacuje i Narcissea koji svojim trećim golom postiže konačni rezultat 15:10 nakon trideset minuta zadnje utakmice u Innsbrucku. Dobra obrana i raspoloženi Omeyer (7/17 – 41 posto) zaslužni su za dobru zalihu Francuza.

Ništa značajno se ne događa niti nakon odmora. Poljaci i dalje uporno sa 6-0 obranom pokupavaju zaustaviti efikasnu vanjsku liniju Francuza, a s druge strane Omeyer i 3-2-1 obrana Francuske su neprobojni za poljski napad.

Dolazi razdoblje igre s golovima na obje strane i stalnom prednošću Francuza od pet golova. Lijewski golom četiri minute do kraja smanjuje prednost Francuske na 25:23 i unosi malo više uzbuđenja u završnicu utakmice. Francuzi podižu u brzinu više, postižu seriju 4:0 i rješavaju pitanje polufinalista.

Jurasik uspijeva zadnjim golom smanjiti na konačnih 29:24 u korist Francuske. Završava sa slavljem na obje strane. Daniel Narcisse bio je najbolji francuski strijelac s pet golova, Omeyer je imao 44 posto uspješnih obrana (14/44). Karol Bielecki (4) i Slawomir Szmal (14 obrana) bili su najistaknutiji kod Poljske.

Španjolci su protiv Slovenaca morali pobijediti kako bi o njihovoj sudbini odlučivali Poljaci i Francuzi, a momčadi su na terenu pokazale točno onoliko koliko su i morale - Španjolci dovoljno, Slovenci vrlo malo.

Iako ni jedni ni drugi nisu briljirali, napad Furije bio je nešto precizniji, a naši su sjeverni susjedi već u prvom poluvremenu pogubili previše lopti da bi se mogli nadati imalo boljem ishodu. Obrane su uglavnom bile nepostojeći pojam.

Uvodna četiri gola za bivše svjetske prvake postigao je Entrerrios, a kakva-takva neizvjesnost trajala je do 20. minute, kada Španjolci preko krila bježe na 15:10. Slovenski je brod do odlaska na odmor potonuo na još veći zaostatak (20:14), a u nastavku su Španjolci ponovno punili mrežu Gorazda Škofa i Aljoše Rezara.

Stali su tek na novih 20 golova, a sredinom drugog poluvremena došli su i do dvoznamenkaste prednosti (34:23) u nezadrživoj seriji 6:0 unutar samo tri minute.

Konačnih 40:32 rezultat je slovenskog uljepšavanja rezultata u samoj završnici, pri čemu su ključne uloge odigrali Luka i Miha Žvižej, koji su zajedničkim snagama postigli čak 15 pogodaka svoje momčadi.

Nijedan drugi Slovenac nije zabio više od tri, a Škof je zaustavio 13 lopti. Najefikasniji je među izabranicima Valera Rivere bio Entrerrios (11 pogodaka), a Aguinagalde i Malmagro dodali su po sedam. Španjolski su rukometaši tijekom susreta na slovenska vrata pucali 73 puta.

U početnih deset minuta Nijemci i Česi postigli su tek šest pogodaka, po tri sa svake strane. Njemački su reprezentativci u periodu od sedme to 12. minute postigli pet pogodaka u nizu, te stigli do prednosti od dva pogotka.

Posebno raspoloženi u njihovim redovima bili su Kaufmann i Müller, a isti se dvojac i u idućim minutama upisivao u strijelce.

S druge strane, češka je vanjska linija u prvom dijelu promašila nekoliko udaraca u trenucima kada su mogli stići do izjednačenja. Upravo je jedan takav promašaj zaslužan za prvo njemačko odvajanje na +3, u 25. minuti za 13:10 pogodio je Christophersen.

Gensheimer je u razmaku od pet minuta postigao četiri pogotka, a da se na odmor ipak ne ode s najuvjerljivijom njemačkom prednošću pobrinuo se Mráz u posljednjoj minuti i postavio konačnih 16:14.

Realizatorski siromašan bio je i početak drugog, a prednost od tri pogotka Nijemcima je vratio Kaufmann svojim drugim pogotkom u nizu. Stehlík, Piskac i Filip uhvaliti su ritam pogodaka između 44. i 47. minute i dvoboj vratili na početak.

Od tog trenutka pa sve do 59. minute igralo se pogodak po pogodak, na češkoj strani probudio se Jícha dok je za Njemačku ponovno u nekoliko pokušaja precizan bio Gensheimer. Završnica je pripala najboljem češkom strijelcu koji je svojoj momčadi donio prednost 26:25, te Theuerkaufu koji u istoj minuti postiže pogodak za konačnu podjelu bodova.

U oproštajnom remiju češki je vratar Martin Galia sudjelovao s 14 obrana, dvije više od Johannesa Bittera. Najefikasniji pojedinac na susretu bio je Lars Kaufmann sa sedam pogodaka. Slijede ga suigrač Gensheimer te Jícha sa po šest pogodaka.

Reprezentacija Austrije svojom je borbenošću i zalaganjem na najljepši mogući način predstavila rukomet nerukometnoj naciji kao što je Austrija, a bolji kraj od pobjede nad Rusijom - nisu niti sami mogli zamisliti.

Rusija je dobro krenula u utakmicu i ranim vodstvom barem na trenutak utihnula pune tribine dvorane u Beču, no domaćini su nakon 15 minuta ubacili u brzini više - brzinu koju Rusi ipak nemaju. Iako je Čipurin sjajno otvorio utakmicu i zabio nekoliko pogodaka s crte te izborio isljučenja domaćih igrača, Rusi nisu uspjeli pobjeći na pet-šest golova što bi ipak vjerojatno barem malo utišalo tribine.

Ovako, Austrijanci su, nošeni sjajnim tribinama, unatoč vodstvu Rusa igrali jednako agresivno, borbeno i momčadski tako da je samo bilo pitanje kada će stići i prestići Rusiju, a to se dogodilo u 17. minuti kada su domaćini prvi put poveli (7:6). Igralo se tada neko vrijeme gol za gol, a Rusija je nekako uspjela usporiti Austriju, no na mahove su Austrijanci uspijevali brzo izvoditi centar i tako onemogućiti ruske izmjene obrana-napad i zabijati lagane golove. Domaćini su u takvoj igri preko Szilagyija i Wilczynskog uspjeli na odmor otići s dva gola prednosti.

U nastavku - ništa novoga; i dalje su Austrijanci brzom loptom oko zone Rusa radili višak i prolazili pa tako Grams uglavnom nije imao šanse ništa obraniti. U nastavku se nešto ipak promijenilo - porasla je nervoza. Naime, nekoliko "bliskih susreta" samo je dodatno napalilo i ovako bučne i glasne domaćine što je samo bio dodatan vjetar u leđa Austrije.

Unatoč silnim isključenjima koje su njemački suci Methe dodijelili Rusima, gosti su se vratili u egal u 45. minuti kada je Filippov zabio za 23:23, no bilo je to sve što smo vidjeli od Rusa danas. Momčad Vladimira Maksimova kao da je tada stala, pomogli su i suci s isključenjima pa je tako samo tri minute nakon izjednačenja na semaforu pisalo +3 za Austriju.

Do kraja su domaćini rutinski držali prednost, Marinović je upisao nekoliko ključnih obrana i bilo je to sve skupa previše za Ruse. Na koncu, konačan rezultat bio je 31:30, a u pobjedu kojom je Austrija izbjegla zadnje mjesto u skupini najviše su ugradili Wilczynski, Schilinger i Weber s po šest golova dok je kod Rusa najučinkovitiji bio Čipurin sa sedam golova iz isto toliko pokušaja.

Iako su praktički igrali za polufinale Europskog prvenstva (s time da je Norveška trebala više od 3 razlike i pobjedu Hrvatske nad Danskom), dvije reprezentacije sa sjevera Europe odigrale su obranu kao da se radi o trening utakmici. Dovoljno govori rezultat od 18:16 na poluvremenu; usporedbe radi, Island je jednu Dansku zadržao na 22 pogotka u cijeloj utakmici, Norveška istu momčad na 24.

Norvežani su od početka ganjali islandsku prednost, no koliko god Kjelling, Tvedten i društvo zabili u napadu, nisu mogli dostići Islanđane dok god su tako slabo igrali obranu. Ege je skinuo nekoliko zicera, ali suigrači su jednostavno Islanđanima dopustili previše otvorenih šuteva s distance Stefanssonu i Atlasonu, previše laganih proigravanja na crtu za Gunarsson, previše kontri za Sigurdssona.

Posebno loše Norvežani su odigrali u situaciji s dva igrača više kada su amaterskim dodavanjima omogućili Islandu dvije kontre i održavanje prednosti u trenucima kada su Norvežani mogli okrenuti rezultat u svoju korist. Nakon što su, pak, serijom od 5:2 dostigli -3 pred kraj poluvremena, Norvežani su na odmor ipak otišli u zaostatku nakon golova Stefanssona i Gunarssona.

Puno se toga u igri norveške obrane nije promijenilo ni u nastavku, barem ne do 44. minute kada su primili gol za 22:26 i odjednom – proigrali. Razigrao se Lund na srednjem vanjskom, istrčali su Norvežani par kontri i spojili nekoliko dobrih obrana te su u 48. minuti uspjeli izjednačiti golom Myrhola, a potom i povesti zahvaljujući Bjornsenu. Interesantno, cijelu seriju Norvežani su napravili dok im se najbolji igrač, Kjelling, odmarao na klupi.

Islanđani su, međutim, reagirali kao velika momčad, nisu paničarili i serijom od 3:0 vratili su se na ugodnih +2 uoči odlučujućih 10 minuta utakmice.

Norveška je uspjela održavati utakmicu u neizvjesnosti, premda je bilo jasno da neće doći do više od tri pogotka prednosti koliko im je trebalo za nadu u polufinale. Međutim, norveške šanse za pobjedu, a samim time i hrvatske šanse da protiv Danske igra neopterećeno, dokrajčio je odlični Atlason dvije minute prije kraja pogotkom za 34:32. Upravo je Atlason bio i prvo ime susreta, s 10 golova izbušio je slabog Egea. S druge strane, Tvedtenovih sedam pogodaka nije bilo dovoljno Norvežanima, koji su na ovom EP-u često bili blizu velikog skalpa, ali svaki put ostali su prekratki.

U izjednačenom prvom poluvremenu niti jedna reprezentacija nije uspjela napraviti prednost i zalihu golova koja bi joj garantirala mirno drugo poluvrijeme. Češka je ponovo igrala svojom, sada već prepoznatljivom, brzom igrom i efikasnim kontrama preko Jiche i Sklenaka, a nasuprot su bili efikasni Bielecki, Jurecki i Jurasik.

Dobro je počeo Bielecki i nebeskim skokovima i golovima sa 9-10 metara u početku je održavao minimalnu prednost Poljske, a golom u osmoj minuti drugi put ih doveo do dva gola prednosti (7:5). Sve to s dva brza gola Vrany i Jicha dovode na početak.

U zadnje četiri minute se ulazi s dva gola prednosti Poljaka. Češki izbornik Martin Liptak uzima minutu odmora. Što je Liptak rekao svojim rukometašima ne znamo, ali što god bilo, učinkovito je djelovalo. Naime, prvi dio završava minimalnom prednošću Češke 19:18, zahvaljujući golovima Viteka, Sklenaka i Sobola.

Nakon odmora ponovo se nastavlja igra mačke – Poljske i miša – Češke. Obrane i golmani su lošiji dio timova i golovi se nižu na obje strane. U 48. minuti Poljska konačno uspijeva doći do tri gola prednosti, ali uporni Česi i to dostižu pa golom Kubesa prestižu, Češka vodi 32:31.

Poljaci ponovo rade preokret i u zadnjoj minuti imaju dva gola plusa, no Česi preko Vranya smanjuju. Poljska pet sekundi prije kraja gubi loptu, a Galia pokušava iz svog polja postići zgoditak što poljski golman Szmal sprječava. Dva velika boda za Poljake s kojima su polufinale sasvim blizu. Karol Bielecki za Poljsku i Filip Jicha za Češku bili su najbolji sa po sedam zabijenih golova.